SVOM malom zoološkom vrtu kućnih ljubimaca razuzdana bogata jetseterica nedavno je dodala i bijelog papagaja, kojeg nosi na ramenu dok u naručju drži svoju mačku Madison.

Paris je kućne ljubimce uvrstila u svoj modni trend pa je paparazzi često znaju uslikati s njenim psićima ili egzotičnim životinjicama, ali se još uvijek nije odlučila na izlazak s nekom zmijom oko vrata (šteta).

Nakon dva tjedna provedenih u Europi, gdje je promovirala svoj singl "Stars Are Blind" uz obavezno tulumarenje po noćnim klubovima, vratila se kući u Los Angeles.

Nedavno je izjavila da se zasitila muškaraca i želi biti "malo sama", ali joj tabloidi puno ne vjeruju i šalju paparazze da ju uhvate s novim ljubavnikom.

Britanski znanstvenici sa Sveučilištu u Londonu usavršili su tehnologiju koja omogućuje izravno spajanje umjetnih udova na ljudski kostur. Vrijeme kiborga i bioničkih udova tek dolazi...

Koncept uzgoja kože na metalu, kao u znanstvenofantastičnim filmovima poput Terminatora, realizirali su istraživači na londonskome sveučilištu.

Takav uzgoj omogućuje prihvaćanje umjetne ruke ili noge bez infekcije.

Prema pisanju lista Timesa, uspjeh je ostvaren nakon detaljnoga proučavanja načina na koji koža zarasta oko jelenjih rogova.

Novi će sustav omogućiti napredak tehnologije izrade umjetnih udova, među ostalim i bioničkih udova kojima upravljaju živčani impulsi.

Prva ispitivanja nove tehnologije provode se na skupini pacijenata bez udova, među kojima je i dvoje koji su izgubili ruku u terorističkom bombaškom napadu na London 7. srpnja prošle godine.

Golemi asteroid 2004 XP14 u noći s nedjelje na ponedjeljak prozujao je tik pored Mjeseca, na samo 432 tisuće kilometara od našeg planeta, objavili su znanstvenici. Za dlaku.

Da bi dobili uvid koliko je to daleko, ili blizu, asteroid je projurio na nešto većoj udaljenosti od one na kojoj se nalazi Mjesec.

Astronomi znaju vrlo malo o tom asteroidu koji je prvi put uočen 2004. Prema jačini svjetla izračunato je da je širok malo manje od jednog kilometra.

U posljednjih nekoliko godina pokraj Zemlje je projurilo nekoliko desetaka asteroida, ali je ovaj najveći. A astronomi kažu da će u ovom stoljeću taj asteroid projuriti pored Zemlje još 10-ak puta.

Sveti gral, Marija Magdalena… Ne samo da je Isus bio oženjen, nego je bio i otac. Upravo Marija
Magdalena bila je ta Sveta posuda. Bila je kalež koji je nosio u sebi kraljevsku krvnu liniju Isusa Krista. No
kako je moguće da je tako velika tajna ostala skrivena sve do današnjih dana? Naravno da nije, za tajnu
se znalo. Ona je izvor najdugotrajnije legende svih vremena, legende o Svetom gralu. Magdaleninu su
priču na sav glas izvikivali stolječima u svim vrstama metafora i na svim jezicima. U spisima Svetog grala
pronađenim ispod Salomonova hrama nalaze se upravo ti dokazi da su Isus i Magdalena bili kraljevske
krvi.
Leonardo ipak nije jedini koji je pokušavao reći istinu o Svetom gralu. Kraljevsku krvnu liniju Isusa
Krista iscrpno je zapisalo mnogo povjesničara. Osamdesetih godina izdana je i dosta poznata knjiga
«Sveta krv, sveti gral» u kojoj se otvoreno iznosi nekoliko nedvosmislenih tvrdnji, ali osnovna ideja stoji i
zaslužna je što je napokon uvedena ideja o Kristovoj krvnoj liniji u popularnu literatiru.
Naravno reakcija Crkve na knjigu bila je osobito burna. Ali to se moglo i očekivati. Ipak je to bila
tajna koju je Vatikan pokušao zakopati u četvrtom stoljeću. Križarski ratovi su se djelomično vodili oko
toga. Prikupljanja i uništavanja podataka. Prijetnja koju je Marija Magdalena predstavljala muškarcima koji
su vodili ranu Crkvu mogla ih je uništiti. Ne samo da je Magdalena bila žena kojoj je Isus ostavio zadatak
da osnuje Crkvu, nego je bila i fizički dokaz da je novoobzanjeno božanstvo poteklo iz linije smrtnika.
Crkva je da bi se zaštitila, ovjekovječila Magdalenu kao kurvu i sakrila dokaze Kristova braka s njom
onemogučujući na taj način bilo kakve moguće tvrdnje da je Isus imao potomka i da je bio smrtnik.
To je bila dovoljno snažna motivacija Crkvi da provodi takvu obmanu. Ne bi inaće mogla preživjeti
da javnost sazna da je Isus imao potomka. Isusovo dijete potkopalo bi presudno stajalište da je Krist
božanstvo, a samim tim i stajalište da krščanska crkva, koja je samu sebe postavila za jedinog posrednika
Božjeg na zemlji, doista može dovesti čovjećanstvo u nebo i uvesti ga u kraljevstvo nebesko.
Leonardo da Vinci bio je genije a njegova uvjerenja duboko su usađena u svaku njegovu sliku. Iako se na
prvi pogled to ne bi reklo, bio je kontroverzni umjetnik i njegov je život bio obavijen zaista mnogim
tajnama. Kakva li se istina krije iza njegova života i jesu li njegova djela zaista izraz nezadovoljstva
krščanskom Crkvom? Sva je prilika da simbologija njegovih djela ukazuje da je zaista velika tajna
sakrivena između redova ispisanih u Bibliji. Poznato je da povijest uvijek pišu pobjednici. Kad dođe do
sukoba dviju kultura, gubitnik biva izbrisan, a pobjednik piše povijesne knjige – knjige koje veličaju njegov
cilj, a blate pobijeđenog neprijatelja. Napoleon je rekao: 'Što je povijest nego prića oko koje su se složile
obje strane?'. No povijest je uvijek jednostrana.
Dali je istinita druga strana medalje? I dali zaista postoje spisi koji govore drugu priću o Isusu Kristu i
Mariji Magdaleni? Nije zapravo bitno. Ona strana priče u koju želiš vjerovati, postaje stvar vjere i osobnog
istraživanja.
Kaže se da je mjesto na kojem su pronađeni spisi Svetog grala ujedno i grobnica u kojoj se nalazi
tijelo Marije Magdalene. Ta grobnica i spisi pričaju priču o njezinom životu. U samoj svojoj biti, potraga za
Svetim gralom uvijek je bila potraga za Marijom Magdalenom, Kraljicom kojoj je nanesena nepravda i koja
je zakopana zajedno s dokazom da ima zakonito pravo na moć. Sionski priorij osnovan je kako bi čuvao
njenu tajnu, a kasnije i kako bi pronašli i štitili njen grob i spise koji potvrđuju njenu priču. A osim toga ima i zadaću da štiti potomstvo je bilo u neprestanoj opasnosti od Crkve koja se bojala da ako se linija nastavi
tajna Isusa i Magdalene bi mogla izači na vidjelo i osporiti katoličku doktrinu.
Za sveti gral su svi čuli. Ali u pročišćenoj verziji njegove legende, mnogo dijelova fali i nejasno su
spojeni.

Da Vincijev kod izvanredno je djelo koje je zaista uvelo u popularnu literaturu izbjegavanu temu,
a sada možete i sami uvidjeti zašto je ovo djelo diglo toliku prašinu i uzbunila cijelu Crkvu. Moglo bi se do
sutra pričati o tome, ali ne može se osporiti da je fascinantna i sama pomisao na upravo otkrivenu
legendu koja je već tisuču godina bila jedna od najčuvenijih tajni svih vremena.

Nesretna zabluda o Mariji Magdaleni je mišljenje da je bila bludnica. No to je nasljeđe
pokvarene kampanje koju je lansirala rana Crkva. Crkva je htjela zaprljati ime Marije Magdalene kako
bi prikrili njezinu opasnu tajnu, ulogu Svetog grala. Rana je crkva uistinu uvjerila svijet da je smrtni
prorok Isus bio božansko biće. Prema tome, sva evanđelja koja su opisivala zemaljske značajke
njegova života ispuštena su iz Biblije. Na nesreću za rane urednike, jedna posebno zabrinjavajuča
zemaljska tema neprestano se pojavljivala u evanđeljima. Marija Magdalena. Ili točnije, njezin brak s
Isusom Kristom.
Da Vinci je bio toga više nego svjestan. A postoje i povijesni zapisi o tome. Posljednja večera
gotovo na sav glas izvikuje da su Isus i Marija bili par. Njihova je odjeća kao odraz u ogledalu i
povezani su u kuku naginjući se jedno od drugoga kao da stvaraju jasno određeni negativni prostor
između sebe.
Zapravo Isus kao oženjeni čovjek ima više smisla od standardnog biblijskog pogleda da je bio
neženja upravo zato što je bio Židov. Pravila ponašanja u to su vrijeme doslovno zabranjivala
Židovima da budu nevjenčani. Prema židovskom običaju, celibat je bio osuđivan i svaki Židov je imao
obavezu pronaći odgovarajuču ženu svome sinu.
U starim hebrejskim spisima pronađenim kod Mrtvog mora, navode se mnoge intrigantne
svari. Iz njih se jasno vidi kako je Isus u trenutku naslučivanja da će biti uhvačen i razapet, zadao
upute svojoj družici Mariji Magdaleni kako da nastavi voditi Njegovu Crkvu nakon što Njega više ne
bude. To je među njegovim učenicima izazvalo mnogo ljubomore. Pogotovo je Petar izrazio svoje
nezadovoljstvo što je drugi po redu i to iza žene. Prema ovim nepromjenjenim evanđeljima, Isus nije
dao Petru upute prema kojima je trebao utemeljiti krščansku crkvu, nego Mariji Magdaleni. Krščansku
je crkvu trebala voditi žena.
No kako sve to čini Mariju Magdalenu Svetim gralom? Malo ljudi naime zna, da je Marija
Magdalena osim što je bila Kristova desna ruka, već bila močna žena. Marija je bila iz Benjaminova
plemena, imala je kraljevske krvi. Marija je proglašena bludnicom da bi se izbrisali dokazi njezinih
snažnih veza s obitelji kojoj je pripadala.
No nije Crkvu toliko brinulo što je Magdalena imala kraljevske krvi, kojiko što se družila s Kristom koji
je također imao kraljevske krvi. Evanđelje po Mateju govori da je Isus bio iz Davidova plemena.
Potomak kralja Salomona – kralja Židova. Ženidbom sa snažnom kućom Benjaminovom, Isus bi spojio
dvije kraljevske krvne linije i stvorio snažan politički savez koji bi mogao zakonski zatražiti prijestolje i
povratiti liniju kraljeva kao u vrijeme Salomona.
Legenda o svetom gralu jest legenda o kraljevskoj krvi. Kad se govori o kaležu u kojem je bila krv
Kristova, govori se o Mariji Magdaleni koja je u svojoj utrobi nosila Isusovu kraljevsku krvnu liniju.

Vračajući se na famoznu da Vincijevu fresku posljednje večere, doći čemo do srži legende.
Crkva je podčinila žene, istjerala Boginju i zabranila pogansko štovanje svete ženstvenosti. Kada smo
rekli da pravo pitanje koje valja postaviti vezano za Sveti gral nije što je nego tko je, gledajući pažljivo
u fresku dobit ćemo odgovor da je Sveti gral osoba, i to ne bilo koja osoba već žena, koja je u sebi
nosila tako močnu tajnu da bi, kad bi je otkrila, uništila sam temelj krščanstva.
Upravo je nju da Vinci naslikao kako na posljednjoj večeri sjedi na počasnom mjestu, Isusu s
desna. Posljednja večera trebala bi prikazivati trinaest muškaraca. Duga crvena kosa, delikatno
prekrižene ruke, nagovještaj grudi. Bez sumnje… žena. A to nije nikakva greška u slici, da Vinci je bio
vrlo vješt u slikanju razlika između spolova. Unaprijed stvorena predodžba koju im amo o toj slici toliko
je snažna da naš mozak blokira neslaganja i zanemari što oči vide. A još je jedna m ogučnost zašto se
žensko naličje nikada nije primječivalo. Veliki broj fotografija u knjigama o umjetnosti snimljen je 1954
kad su pojedinosti još uvijek bile skrivene ispod slojeva prljavštine i nekoliko restauracijskih
prepravaka koje je napravio neki nespretnjaković u osamnaestom stolječu. Sad kad je konaćno
očišćena i svi su ti slojevi skinuti, tako da možemo vidjeti da Vincijev original koji bez sumnje prikazuje
ženu. Ta je žena, nitko drugi nego Marija Magdalena.